Danas sve više razumem da svaki čovek u sebi nosi iskru čiste, božanske svetlosti. Ipak, tokom života ta svetlost često biva prekrivena slojevima povređenosti, straha, krivice, stida i ponosa. Ni ja nisam bila izuzetak. Dugo sam nosila u sebi terete koje nisam umela da prepoznam, emocije koje nisam znala da razumem i rane za koje sam mislila da moram da ih sakrijem. Pokušavala sam da budem jaka, da razumem druge, da opravdam, da oprostim, da usrećim ljude oko sebe, često zaboravljajući na sopstvenu dušu. Ali došao je trenutak kada više nisam mogla da bežim od sebe. Morala sam da zastanem, pogledam duboko u svoju unutrašnjost i suočim se sa svim onim što sam godinama potiskivala. Tada je počeo moj najvažniji put – put unutrašnjeg isceljenja, samospoznaje i oslobađanja. Shvatila sam da se unutrašnja svetlost ne oslobađa preko noći. Do nje se dolazi svesnim delovanjem, hrabrošću da pogledamo u svoje senke i spremnošću da menjamo ono što nas udaljava od sopstvene suštine. Ljubav je p...